♫♫
We will still belong to each other!

05.08.2015.

I am not a girl, not yet a woman...All I need is time, a moment that is mine

Nekoliko puta sam sebi postavila ono cuveno pitanje "Sta bi reklo dijete koje si bio za covjeka koji si postao" No, blagi osmijeh na mome licu bi znacio ono: ma sve je uredu... Jos uvijek si ona ista djevojcica. Sada, kako se godine nizu sve cesce si postavljam to isto pitanje. I nema onog osmijeha da mi smiri svijest. Srce ubrzava ritam, zagrizam usnu, pogled dizem ka nebu. Plasi me malo glas te djevojcice koja sam nekada bila. Tako se plasim da ce mi onim njeznim glasom lupiti samar u momentu kada izgovori da ja vise nisam ona. A nisam... Nazalost nisam. I razmisljam, kako bi glasile njene rijeci...? Da bi rekla: osudjujem te jer si onu dobrotu u sebi pokidala vlastitim zubima i odlozila je poput smeca u proslost. Krocila si kaldrmama koje su ti tabane derale samo da bi dosla do cilja. Gledala si u oci ljude koji su te povrijedili i umjedto da oprostis ti si ih tako ubijala. Ni sebe ne stedis. Nesvjesno ili pak svjesno se povrjedjujes samo da bi upotpunila vrijeme koje ionako prolazi." Da li bi me ono njezno stvorenje koje sam nekada bila, grubo upitalo:" Sta to radis djevojko? Zasto ides iz krajnosti u krajnost? Zasto se predajes valu koji ce te potpiti? A ti... Ne gusi dusu i ne zarobljavaj je u tom mladom tijelu. Ne koristi hladnocu samo da bi se zastitila od nje. Ti osjecas! Ti moras osjecati, voljeti... Ne krij se vise iza te odvratne maske. Izadji, pocni da volis, dopusti da budes voljena." Stiscem sake jer... Upravu je valjda. A onda glas postade mekaniji i bolniji. "Osudjujem te jer nisi vise ja. " shhhhh ni rijeci vise. Moja dusa je jos uvijek dusa one malene djevojcice. Samo sa flekama crnog mastila koje su godine i zivot prosule po njoj