♫♫
We will still belong to each other!

06.11.2015.

Emotional woman- no

'Bjezi od mene, bjezi od mene, nisam ja neko ko cijeni ljude koji se trude oko mene. Bjezite na vrijeme.' - Eto, dodđe mi nekad da upravo ovim riječima objasnim situaciju ljudima koji mi se pokušaju približiti. Odbijam ih sve, sa nekim smješkom, i neopravdano, naravno. Samoj sebi se opravdavam time da ja biram ljude sa kojima ću da se družim, a ne da upadam u društvo onih koji mene biraju. Naprosto ne mogu da pružam svakome šansu. U meni ima nešto zvjersko. Zaista, ne libim se krvi niti grubih riječi kada dođe do toga. I sve držim na distanci. Sa nekoliko, osoba sam skoro pa potpuno otvorena, a ostalo just stay away. No, ponekad se poželim tako povjeriti nekom. Poželim da istresem pred nekog svo svoje blato i sve bisere. Da otkrijem što nikome nisam. Da nemam više tajni. Ali kada malo bolje razmislim, shvatim da u biti takve osob nema. Takva sam da sve čuvam u sebi. Ne dijelim ni sa kim ništa. Volim to što sam ja sebi najbolji prijatelj. Pored sestre i prijateljice koja mi je poput sestre, moje tajne su samo moje. U posljednje vrijeme, mnogo muškaraca je preda mnom. Kao da mi se nameće da biram jednog od njih. Ma jok, naravno da ne želim niti jednog. Neka su dobri, najbolji, neka su fin, divni, za mene su samo...ništa. Ustanovila sam davno da emocija nemam, niti ću ih kada imati (bar što se tiče muško-ženskih odnosa). Pak, vjerujem da svako ima onu jednu osobu koja uvijek, ponovo i ponovo stvara trnce. Imam ga i ja :) I to je sve, ostaje na tome.

14.09.2015.

Nights, oh, nights...

Sometimes I just wanna be away. I wish take my bags and go... Go somewhere, no matter where. Maybe everyone has nights as I have now :-))

26.08.2015.

..........

Daleko od svega, daleko od svih... svjetla grada, čist zrak, i neka dva stranca koja obećavaju emocije. Romantika, tiha glazba... Ma jebeš to! Za neke stvari, naprosto, mlad ostariš!

18.08.2015.

Ostala si uvijek ista...

Jedina žena na putu mom :)

05.08.2015.

I am not a girl, not yet a woman...All I need is time, a moment that is mine

Nekoliko puta sam sebi postavila ono cuveno pitanje "Sta bi reklo dijete koje si bio za covjeka koji si postao" No, blagi osmijeh na mome licu bi znacio ono: ma sve je uredu... Jos uvijek si ona ista djevojcica. Sada, kako se godine nizu sve cesce si postavljam to isto pitanje. I nema onog osmijeha da mi smiri svijest. Srce ubrzava ritam, zagrizam usnu, pogled dizem ka nebu. Plasi me malo glas te djevojcice koja sam nekada bila. Tako se plasim da ce mi onim njeznim glasom lupiti samar u momentu kada izgovori da ja vise nisam ona. A nisam... Nazalost nisam. I razmisljam, kako bi glasile njene rijeci...? Da bi rekla: osudjujem te jer si onu dobrotu u sebi pokidala vlastitim zubima i odlozila je poput smeca u proslost. Krocila si kaldrmama koje su ti tabane derale samo da bi dosla do cilja. Gledala si u oci ljude koji su te povrijedili i umjedto da oprostis ti si ih tako ubijala. Ni sebe ne stedis. Nesvjesno ili pak svjesno se povrjedjujes samo da bi upotpunila vrijeme koje ionako prolazi." Da li bi me ono njezno stvorenje koje sam nekada bila, grubo upitalo:" Sta to radis djevojko? Zasto ides iz krajnosti u krajnost? Zasto se predajes valu koji ce te potpiti? A ti... Ne gusi dusu i ne zarobljavaj je u tom mladom tijelu. Ne koristi hladnocu samo da bi se zastitila od nje. Ti osjecas! Ti moras osjecati, voljeti... Ne krij se vise iza te odvratne maske. Izadji, pocni da volis, dopusti da budes voljena." Stiscem sake jer... Upravu je valjda. A onda glas postade mekaniji i bolniji. "Osudjujem te jer nisi vise ja. " shhhhh ni rijeci vise. Moja dusa je jos uvijek dusa one malene djevojcice. Samo sa flekama crnog mastila koje su godine i zivot prosule po njoj


Stariji postovi